Predsjednik Asocijacije menadžera Crne Gore (AMM) Budimir Raičković ocijenio je za „Dan” da dosadašnja pomoć Vlade kroz tri paketa pomoći nije ni izdaleka bila dovoljna da bi se pokrili gubici privrede. Istakao je da se privreda trenutno bori za opstanak, te da joj je potrebna kontinuirana pomoć, kako u sektoru turizma i ugostiteljstva, tako i ostalim granama koje su ugrožene.

•Šta očekujete da nova vlada uradi po pitanju ekonomije države i pomoći privredi?

Od nove vlade očekujemo da u granicama svojih mogućnosti uradi sve na kratkoročnim mjerama pomoći privredi, ali i da radi na mjerama koje bi na srednji i duži rok doprinijele da se prevaziđe situacija koja nas definiše kao visoko uzvozno zavisnu ekonomiju, što se u krajnjem reflektuje naglašenim trgovinskim deficitom tj. negativnim bilansom, kada je u pitanju odnos uvoza i izvoza. Očekujemo da će Vlada osnažiti konsultacije sa poslovnim organizacijama, kako bi na partnerskim osnovama zajednički nalazila najbolja i najefikasnija rješenja i tako se odlučno suočili sa mnogobrojnim izazovima.

Da bi ekonomija napredovala neophodno je da imamo jednostavnu regulativu, stabilnost i naravno kvalitetan i efikasan servis administracije. Očekujemo da Vlada poseban fokus stavi na sve vidove poreskog rasterećenja privrede, ali i da zajedno sa poslovnom zajednicom osmisli i realizuje projekte, usmjerene ka izvozu, odnosno proizvodnji i preradi, kako bi se supstituisao uvoz, tj. ublažio ogroman trgovinski deficit.

Više puta smo iskazali naše očekivanje da će se ići ka istinskoj digitalnoj transformaciji administracije i privrede. U tome, pored brzih i efikasnih servisa države za građane i privredu, vidimo i niz poslovnih šansi za privredu. Očekujemo da će Vlada na svim tenderima koje država i lokalne administracije raspišu, naći zakonske mogućnosti da prioritet daju domaćim kompanijama.

•Prethodna vlast je dosad usvojila tri paketa pomoći privredi. Da li je ta pomoć bila dovoljna da se privrednicima pokriju gubici nastali zbog posledica pandemije i odluka o zatvaranju i ograničavanju rada velikog dijela privrede?

Dosadašnji paketi pomoći, s obzirom na stanje u kojem se privreda nalazi, ni izdaleka nijesu bili dovoljni da bi se pokrili nastali gubici privrede.

Nažalost, realnost je takva da javni dug i budžetski deficit jednostavno ograničavaju, ili bolje rečeno, vežu ruke za onu pomoć koja je zaista potrebna privredi. Cijenimo da je državna pomoć privredi ustvari investicija i da jedino sa još snažnijom podrškom, privreda može da stvara novu vrijednost i puni budžet. Koliko god to zvučalo nepopularno, aktuelna društveno-politička situacija, nažalost, skreće pažnju sa ključne teme, odnosno sa problema koji nas sve tište, a to je kako sačuvati radna mjesta, eknomsku supstancu i doći do zelene grane kada je ekonomija u pitanju.

•Da li je privredi neophodan četvrti paket mjera i šta bi on trebalo da sadrži? Koje su to prioritetne mjere i vrste pomoći koje bi četvrti paket pomoći morao da ima?

Privredi je potrebna kontinuirana pomoć kako u sektoru turizma i ugostiteljstva, tako i ostalim granama koje su snažno pogođene.

Naglašena nelikvidnost, pad prihoda i zaduženost privrede, problemi su koji se moraju hitno rješavati, pri čemu poseban fokus treba staviti na mjere podrške malim i srednjim preduzećima. Iako je situacija složena, ona bi nam mogla poslužiti kao dobar osnov da Crna Gora ujedini sve svoje znanje, potencijale i resurse u pravcu ekonomskog oporavka i razvoja.

•Koliko će privredi biti potrebno vremena da se oporavi od posledica pandemije, s obzirom na to da je oporavak od ekonomske krize dugo trajao?

Procjene vremena oporavka su jako nezahvalne. U scenariju da se vakcina protiv korone pokaže djelotvornom i da ne dođe do nekih novih poremećaja na globalnom nivou, povećaće se protok ljudi, roba i kapitala, odnosno krenuti ka oživljavanju svjetske ekonomije. Kada je u pitanju Crna Gora, 2021. godine, uz povoljan zdravstveni bilten, moglo bi se krenuti ka nešto pozitivnijim ekonomskim pokazateljima. Ipak, uzimajući u obzir sve faktore, oporavak naše ekonomije i vraćanje na pozitivne ekonomske parametre, neće biti brz, ali kao mali sistem imamo mogućnost da zajedničkim djelovanjem taj proces ubrzamo. Naravno, restrukturiranje privrede i otklanjanje niza slabosti koje su se pokazale u protekloj godini, ali i ranije, nije posao za kratak rok.

•Kakva će biti, po Vašem mišljenju, 2021. godina u ekonomskom smislu?

U prethodnom dijelu intervjua sam dao ocjenu da će 2021. godina biti prepuna izazova, ali se nadam da zajedno možemo u fokus staviti ekonomiju i krenuti ka njenom oporavku.

Asocijacija menadžera će svakako intenzivirati komunikaciju sa Vladom i resornim ministarstvima, posebno u pravcu kreiranja stimulativnog poreskog ambijenta, jednostavne i predvidive poreske politike i zakonske regulative, podizanja efikasnosti servisa za privredu i građane, kao i još snažnijoj podršci preduzetništvu. Poseban fokus treba staviti ka daljim reformama obrazovnog sistema koji će od najranijih dana stimulisati kreativnost, inovativnost i preduzetnički duh i na taj način stvarati kvalitetnu kadrovsku bazu za privredu.

D.M.

---

Resurse od značaja treba zadržati
•Kakav je Vaš stav o Montenegroerlajnzu i Aerodromima?

Svjedoci smo ovih dana da je pitanje statusa Montenegroerlajnza i najava mogućeg gašenja otvorio snažnu polemiku i da je isto mnogo više tretirano kroz političko emotivnu, a ne ekonomsku prizmu. Istine radi, u javnosti su se pojavili ekonomski osvrti pro i kontra: argumentacijom u prilog opstanka, ali i argumentacijom u prilog gašenja kompanije zbog nagomilanih dugova, lošeg upravljanja i ekonomske neodrživosti u postojećim okolnostima. Mišljenja sam da u centru pažnje treba da budu kvalitetne i objektivne ekonomske analize. Svakako da Crna Gora mora učiniti sve da ima svoju zdravu i održivu avio-kompaniju. Naravno, gazdovanje tom kompanijom mora biti domaćinsko i usmjereno ka pozitivnim poslovnim rezultatima. Loša putna infrastruktura čini nas jako zavisnim od avio-saobraćaja i treba učiniti sve da se nađe održivo i zakonito rješenje. Što se tiče sudbine Aerodroma, da li ili ne ići u koncesiju, cijenim da država kada god to može, zadrži u svojim rukama resurse i kompanije od strateškog značaja.